|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
fantasy tale
Dora
Aya
Norah
Lana
Anduril/Daisy
Alexis/Evelyn
The Dark Side Of Hogwarst
Nymeria
Ljudska princeza, izgubljena u svijetu snova i nada. Vjeruje se da je posljednja vilenjačka duša našla svoje mjesto u njoj. Neki, doduše vjeruju da je zapravo prokleta na život u vječnoj boli.
Aya
Nymerijia jedina istinska prijateljica, uvjerena u postojanje dobrog i pobjedu istog nad zlim. Odana kralju, ali spremna napustiti tu odanost za neke osobe.
Doria
Vilenjakinja preodređena za spas svog naroda.
Simon
Okrutan knez. Namjera mu je oženiti Nymeriju i postati kraljem. Učinit će sve da to ostvari.
Jamie
Mlad vitez kraljevske garde. Voli Nymeriju i želi ju spasiti od Simona.
Lancel
Jamiev brat. Voli Ayu i spreman je učiniti sve da ona bude sretna.
Diawen
Nymerijina vučica. Nymeria ju je pronašla kad je bila štene i od toga dana su zajedno. Prepoznaje Nymerijine osjećaje i čuje njen glas na jako velikoj udaljenosti.
Oluja. pomislila je. Gledala je munje kako paraju nebo. Njena bijela kosa vijorila je na vjetru. Opet se događa nešto loše u svijetu ljudi.
“Doria!!” čula je glas svoje sestrice. Za par trenutaka pored nje je stajalo malo vilenjačko dijete s tratinčicama u kosi. Nasmijalo se svojim bezbrižnim osmjehom.
“Daisy, što radiš tu? Znaš da za vrijeme oluje moraš biti doma.” Doria je zabrinuto rekla.
“Rekli su mi da dođem po tebe.” Daisy nije skidala osmjeh s lica.
* * *
Doria je bila vilenjakinja. Jedna od rijetkih koji su preživjeli ratove između vilenjaka. Ona je izgledala mlado, kao što izgleda djevojka od 17 ili 18 godina, ali njezina dob je bila drugačija. Ona je koračala ovim svijetom već više od 120 godina. Njen izgled bio je tipičan za vilenjake, samo se razlikovala u jednoj stvari. U očima. Ona nije imala ljubičaste oči vilenjaka. Imala ljudske oči, predivne, ali zelene. Bilo je još mnogo razlika između nje i ostalih vilenjaka. Nikad nije bila mirna, spokojna, nikad se nije prepuštala sudbini i ono najvažnije, njeni osjećaji bili su povezani s jednom dušom. Dušom koja otišla na krivo mjesto. Ona je znala da o toj duši ovisi buduće postojanje vilenjaka. I znala je da joj mora pomoći.
* * *
Daisy. Daisy je bila Dorijina mala sestrica. Njeno ime je zapravo bilo Silyqui, ali zbog njene ljubavi prema cvijeću, posebno prema tratinčicama i zbog navike da to cvijeće nosi u kosi prozvali su je Daisy. Ona je bila tipično vilenjačko dijete: bezbrižno i nevino, pravi sanjar. Ljudi bi rekli da ima 10 ili 11 godina, ali budući da vilenjacima život sporije prolazi ona je imala 70 godina. Bila je zadnje vilenjačko dijete, i zbog toga je bila okružena pažnjom i brigom svih vilenjaka.
* * *
“Trebali ste me?” pitala je Doria svoju majku.
“Da.” dobila je ozbiljan odgovor. “Vrijeme je.”
Doria je poprimila preplašen izraz lica, ali u njenim očima vidjela se iskra, iskra koja je pokazala njene prave osjećaje – nestrpljivost i uzbuđenje.
“Odmah ću se spremiti majko.” odgovorila je i otišla do svoje sobe.
Doria je bila uzbuđena. Čekala je ovaj trenutak cijeli svo život. Čekala je prekid monotonije u svom životu. Čekala je odlazak. Pokupila je svoje stvari. Luk i strijele koje je dobila od oca, kristalni mač koji je bio nasljedstvo iz davnina i nekoliko bočica. U svakoj je bio drugačiji napitak, a najvažnija je bila ona čiji je sadržaj ubrzavao ozdravljenje. Kad je izašla, vidjela je cijelu svoju obitelj kako čeka. Također je čekao i konj. Vranac, spreman za dugo i naporno putovanje. Zagrlila je svoje roditelje i Daisy, a onda se popela na vranca. Eldon, zvat će se Eldon.
* * * * *
Nymeria se probudila u svojim odajama. Polako je otvorila oči i pogledom potražila Diawen. Jedino lice koje je vidjela bilo je Simonovo.
“Vidim da si se probudila. Došao sam ti reći da je vjenčanje za tjedan dana. I bolje ti je da se spremiš.” rekao je hladno i ravnodušno.
“Gdje je Diawen?” Nymeria je smogla snage da pita.
“Zatvorena je. Ona će biti žrtva Nerullu na dan našeg vjenčanja.” bezosječajno je odgovorio i otišao.
Nymerijine oči napunile su se suzama. Osjećala je neizmjernu bol, ali i nadu. Nije znala zašto, ali plamičak nade gorio je u njenom srcu i to joj je dalo snagu. Ustala je obukla crnu haljinu. Neka se vidi moje mišljenje o svemu.
Izašla je iz svojih i krenula prema Ayinim odajama. Nadala se da će sresti Jamiea ili Lancela, ali nije. Pokucala je Ayina vrata i ušla. Aya je sjedila na svom krevetu i gledala u papir koji je držala. Okrenula se tek kad ju je Nymeria pozvala.
“Simon je rekao Jamieu i Lancelu da se drže dalje od nas, da ima svoje planove i izbacio ih iz dvorca.” Ayine oči bile su pune suza.
“On planira ubiti Diawen.” Nymeria je dodala i svoju lošu vijest.
“Znam. Napala ga je, ubila je dva njegova čuvara prije nego su je obuzdali.” Aya je rekla sa smješkom na licu.
“Drago mi je da ima i dobrih vijesti.” pomalo zlobno je odgovorila Nymeria.
“Idemo razgovarati s mojim ocem. On će sve to riješiti. Shvatit će kad mu kažem da ne volim Simona i da se ne želim udati za njega.” Nymeria je odlučno krenula prema vratima.
Kad je došla do vrata glavne dvorane, duboko je udahnula, još jednom si je u glavi ponovila što planira reći a zatim kimnula Ayi i otvorila vrata. Ono što je vidjela sledilo joj je krv u žilama.
* * * * *
Doria je jahala kroz šumu. Bila je ponosna na sebe i sretna što je napokon došlo vrijeme da učini ono za što je predodređena. U jednom trenutku osjetila je veliku bol, neopisivu. Kao da se sve za što živi i sve što voli srušilo, kao da ništa lijepo i dobro na ovom svojetu više ne postoji. Morala je stati da se smiri, bol je bila toliko nepodnošljiva da je morala plakati. Sišla je s Eldona i duboko udahnula. Pogledala je oko sebe i shvatila da se šuma prorijedila. Blizu sam, zato su i osjećaji jači.
Popela se na najviše drvo u blizini. Pogledala je prema sjeveru i vidjela prekrasan dvorac i perivoj oko njega. Bila je udaljena niti pola dana jahanja. Polako se spustila do Eldona.
“Mislim da problemi počinju.” nesvjesno se nasmijala i popela na Eldona. On kao da je shvatio što Doria osjeća i počeo je galopirati.
* * *
“Tko je to??” Doria je čula oštar muški glas. Eldon je stao i ona se spustila s njega.
“Ja sam Doria. A vi?” oprezno je pitala.
“Ja sam Jaime, a ovo je moj brat Lancel Lannister.” pred nju je stao visok mladić plave kose i dubokih plavih očiju. Pored njega je stajao isti takav ljepotan s jednom razlikom. Imao je svijetlije, ali jednako duboke plave oči.
“Što radite ovdje? Ja sam mislila da ljudi ne ulaze u ovu šumu.” pomalo arogantno ih je pitala. Tek kad je to rekla vidjela je da su primjetili da ona nije ljudskog roda. Oboje su se naklonili.
“Ispričavamo se zbog svog neznanja. Mi zapravo tražimo vaš narod. Trebamo vašu pomoć.” Lancel je rekao s oprezom.
“Što se dogodilo da ljudi traže našu pomoć? I kako vi uopće znate da mi postojimo? Nije li naše postojanje samo mit u vašem svijetu?” Doria je znatiželjno ispitivala.
“Polako s pitanjima. Trebamo vašu pomoć jer kraljevstvo planira preuzeti osoba koja ne mari za nikoga osim za sebe.” malo hrabrije je rekao Jamie, ali i dalje se mogao osjetiti oprez u njegovom glasu.
“Ne želim reći nećemo pomoći, ali zašto bi nas bilo briga za vaše vladare?”
“Zato jer Simon planira posjeći Šumu izgubljenih duša i pretvoriti je u svoje posjede.” Jamiejev glas je sad već bio odlučan i bez straha.
“Da, to ima smisla. Ja sam se inače uputila do kraljevstva jer tražim nekoga. Ali zapravo ne znam koga.” odgovorila je. Braća Lannister su ju zbunjeno pogledala.
“Znate li išta o osobi koju tražite? Možda vam možemo pomoći.” ovaj put je Lancel bio taj koji je govorio.
“Pa znam da ima vilenjačku dušu. Ne znam da li vam to išta znači.” rekla je ne nadajući se pomoći. Kad su Lannisterovi počeli smijati ništa joj nije bilo jasno. Zbunjeno ih je gledala.
“Princeza našeg kraljevstva. Za nju se vjeruje da ima dušu vilenjaka.” Jamie je objasnio.
“Zašto se to vjeruje? Zato jer je princeza?” Doria je opet postala arogantna.
“Ne, nego zato jer ima ljubičaste oči.” Jamie je odgovorio s jednakom dozom arognacije u glasu.
* * * * *
Suze su tekle niz Nymerijine obraze. Prizor koji je vidjela slomio ju je. Nije mogla disati zbog boli koja ju je preplavila. Aya nije pustila ni suzu. Stajala je u istom položaju u kojem je bila kad je vidjela. Na njenom licu nisu se mogli vidjeti njeni osjećaji. Nekoliko trenutak stajale su skamenje, a onda su počele trčati. Jedina misao im je bila kako pobjeći.
Sjedila je najvišoj grani prekrasnog starog hrasta. Cijela šuma se prostirala pred njom. Šuma izgubljenih duša. Malo ljudi imalo je hrabrosti ući u nju. Priče o ratovima između vilenjaka i o njihovim dušama koje lutaju šumom bile zastrašujuće. Zbog tih ratova vilenjaci su postali mit. Ona je pogledala prema zapadu i vidjela kako sunce zalazi. Nebo je bilo prošarano različitim nijansama narančaste i djelovalo je čarobno. Duboko je udahnula i počela se spuštati. Kroz lišće starog hrasta prolazile su zadnje zrake sunca i stvarale neobične slike. Na njenom blijedom licu pojavio se nestašan osmijeh. Spustila se i zazvala ime:
-Diawen!- nakon nekoliko trenutaka, pored nje se nečujno našla velika, bijela vučica. Imala je oči crvene poput krvi i krzno poput netaknutog snijega. Ona je zagrlila vučicu, sjela na nju i krenula prema dvorcu.
* * * *
Ona se zvala Nymeria. Bila je ljudska princeza, makar je njezino ponašanje, pa čak i izgled, više ličilo vilenjačkom. Sa svojih 17 godina bila je najljepša u kraljevstvu, a i dalje. Imala je blijedu put i bijelu kosu, bila je vitka i graciozna. Čak i najjednostavniji pokreti pokazivali su njezinu spretnost. Voljela je životinje i molila svog oca da ne dira Šumu izgubljenih duša. Obožavala je to mjesto. Nikome nije dala da sruši njene snove o postojanju vilenjaka i zmajeva. Svim svojim srcem znala je da postoje i da je baš ta šuma mjesto gdje se skrivaju. Ali najčudnije od svega bile su njezine oči. Mnogi su vjerovali da je blagoslovljena, da je božica šuma i prirode Ehlonna dala Nymeriji zadnju vilenjačku dušu i time ju predodredila za velike stvari. Drugi su vjerovali da su te oči Nerullov znak, znak smrti, i da ju je on time prokleo na vječan život u agoniji, boli i očaju. Njene oči bile su ljubičaste.
* * * *
-Oče!!- Nymeria utrčala u Veliku dvoranu kraljevog dvora.
-Nymeria! Tiše malo. Zar ne vidiš da imam posla?- očevo upozorenje je bilo blago.
Nymeria je pogledala prema ljudima koji su bili u prostoriji. Bio je tu Simon, mladi, ali okrutni knez; stari kraljev savjetnik Elias; kraljev namjesnik Tyrion i rizničar Rickon.
-Oprostite.- Nymeria je ljubazno ispričala –oče, kada dolazi Jaime?
-Misliš mladi knez Lannister?- ispravio ju je s laganim osmjehom na licu.
-Da.- sramežljivo je odgovorila i zacrvenila se. Jamie je bio sin jednog od najbogatijih knezova u kraljevstvu, bio je mlad, lijep i odan kralju. Za nekoliko dana se održavalo njegovo pomazanje za viteza. On je bio jedina osoba koja je mogla natjerati Nymeriu da se zacrveni, čak i samo njegovo spominjanje u njoj je budilo erupciju osjećaja.
-On i njegova obitelj bi trebali doći svakog časa. Molio bi te da se urediš i pričekaš ih.-
Nymeria je spustila pogled. Na sebi je imala jednostavne hlači i tuniku od grube vune, a preko ramena joj je bio obješen luk. Brzo je kimnula ocu i odjurila do svojih odaja.
Na putu do odaja svratila je do dvorišta. Tamo je vidjela Ayu kako se igra s Diawen. Aya je bila Nymerijina najbolja prijateljica i kćer kraljevskog namjesnika. Aya i Nymeria su uvijek zajedno ludovale i zabavljale se s kuharskim pomoćnicima i paževima. Čak su uspjele nagovoriti zapovjednika kraljevske garde da ih nauči koristiti luk i mač. Ali kada je bilo potrebno bile su dame. Na balovima su prvo bile djevojčice koje su sve zabavljale damskim ponašanjem, a kasnije su postale ljepotice za kojima su se svi okretali. Bile su prava suprotnost. Nymeria sa svojom bijelom kosom i ljubičastim očima i Aya sa svojom kestenjastom kosom i tamnim, smeđim očima. Čak su im i haljine uvijek bile u kontrastu. Nymeria je voljela ljubičastu i plavu, a Aya crvenu i narančastu.
-Aya!- dozvala ju je. Aya se okrenula i u par koraka došla do Nymerije, a vučica je u dva skoka doletjela i skoro ju srušila. Polako su krenule prema odajama. Trebale su odabrati haljine za doček Lannistera i za bal povodom njihovog dolaska. Obje su bile nestrpljive, Nymeria zbog Jamiea, a Aya zbog njegovog brata Lancela. Lannisteri su bili poznati kao bogati i kao lijepi, a njih dvije su se već u to uvjerile.
Kad je paž došao reći da se približava obitelj Lannistera, Aya i Nymeria su bez obzira na duge haljine potrčale prema vratima, a Diawen je skakala za njima. Ispred vrata su stale par puta duboko udahnule i izašle. Vidjele su dvije kočije i još četiri jahača na konjima.
Dok su Nymerijine oči zasjale kad je ugledala Jamiea i njegovu plavu kosu, istu reakciju je izazvao Lancel kod Aye. Kad su ih braća Lannister ugledala, ubrzali su. Nakon što su se pozdravili na uljudan način (ljubljenje ruku i ostale procedure) Nymeria se bacila Jamieu u zagrljaj, a istu stvar je napravila Aya Lancelu.
-Khm, khm- Simon se nakašljao jasno im dajući do znanja što misli o njiovom ponašanju.
-Kneže- Jamie ga je pozdravio i probao započeti razgovor, ali je Simon krenuo prema njegovu ocu.
-Kneže Lannister, dobrodošli.- rekao je hladno.
-Hvala, ali mislim da niste vi osoba koja bi me trebala dočekati- odgovorio mu je Kevan, Jamiev i Lancelov otac, i pogledao prema Nymeriji i Ayi.
-Dobrodošli na kraljev dvor- naklonile su se obje.
-E to je već bolje.-
Nakon što je i ostatak obitelji Lannister stigao, dame su im poželjele dobrodošlicu i uputile ih u odaje.
* * * *
Nymeria je ušla u dvoranu za bal uz pratnju svoje vučice. Na sebi je imala raskošnu haljinu u boji svojih očiju, a njena kosa savršeno je odgovarala boji Diaweninog krzna. Cijela dvorana je utihnula kad se pojavila. Vidjela je Ayu, u haljini boje krvi, u društvu Lancela i Jamiea. Braća Lannister su bila u crnom i izgledali su veoma otmjeno. Jamie je krenuo prema njoj, ali je Simon stigao prvi.
-Jeste li za ples, moja damo.- ta rečenica zapravo nije bila pitanje, nego je više zvučala kao naredba. Nymeria je čeznutljivo pogledala prema Jamieu koji je imao razočarani izraz lica, a zatim počela plesati s Simonom. Diawen je grubo zarežala, a onda otišla do Jamiea.
Nymeria je pogledala Simona. Imao je grube crte lica i crnu kosu, imao je 19 godina i već je bio jedan od najjačih knezova u kraljevstvu. Oduvijek je želio oženiti Nymeriu, kralj je to također želio da učvrsti njegovu odanost i bilo je samo pitanje vremena kad će se ona naći u veoma neugodnoj situaciji.
-Nymeria- Simon ju je pogledao neobično toplim pogledom –ti znaš koje su moje želje.-
Ona je samo kimnula glavom, nije imala snage za riječi.
-Također, znaš da ja dobijem sve što želim.- nestala je sva toplina koja se trenutak prije nalazila u njegovim tamnim očima. Nymeria je spustila pogled, nije mogla to, nije mogla podnijeti pomisao da se uda za tog čovjeka. Kraj pjesme joj je donio spas. Naglo je otišla od Simona i tiho pozvala Diawen, vučica ju je mogla čuti bez obzira kako tiho ona govorila. Za nekoliko trenutaka iza nje su se pojavili Jamie i Diawen. Jamie je samo pružio ruku, a ona ju je prihvatila.
U plesu s Jamiem je stvarno uživala, bio je vrlo dobar plesač, a držao ju je kao da je najvrijednija stvar na svijetu. Ona se utapala u njegovim tamno-plavim očima. U Lannisterskim očima. Vrijeme kao da je stalo, ona je samo željela biti pored njega i ništa joj drugo nije bilo važno, a tako se i on osjećao. Vratila se u stvarni svijet tek kad je čula Ayu da ju doziva.
-Požuri, kralj će održati govor.- pozvala ju je. Nymeria je pogledala Jamiea i zajedno su se uputili prema prijestolju, dva koraka iza njih oprezno je išla Diawen.
-Drago gosti! Svi znate zašto je ovaj ples organiziran. Sve ovo je u čast novog viteza kraljevske garde: Jamiea Lannistera!- pričekao je da pljesak završi –Dakle, sutra u podne bit će proglašen vitezom i time zauvijek postaje dužan braniti članove kraljevske obitelji. Ali to nije jedini razlog ovog plesa.- zadnja rečenica natjerala je da sve za utihnu. Simon se popeo pored kralja i naklonio se.
-Kao što sam rekao postoji još jedan razlog, a taj je objava zaruka kneza Karstarka i moje kćeri.-
imena likova sam uzela iz williamsovih i martinovih knjiga =)